Ribnjačarstvo Poljana

Šaran maloljuskavi

Cyprinus caprio (L. 1758)

Pojavljuje se u vodama sa temperaturnim razlikama od 3 do 35 °C što pokazuje da je izuzetno izdržljiva i prilagodljiva riba.

Na gornjoj usni postoje dva para brčića, pri čemu su brčići koji se nalaze u krajevima usta duži. Leđna peraja ima dugu osnovu. Postoje dva oblika šarana: sa visokim tijelom (morpha elatus ili morpha acuminatus) i morpha sa izduženim tijelom (morpha hungracius).

Šaran ljuskavi

Cyprinus carpio (L. 1758)

Pojavljuje se u vodama sa temperaturnim razlikama od 3 do 35 °C što pokazuje da je izuzetno izdržljiva i prilagodljiva riba.

Na gornoj usni postoje dva para brčića, pri čemu su brčići koji se nalaze u krajevima usta duži. Leđna peraja ima dugu osnovu. Postoje dva oblika šarana: sa visokim tijelom (morpha elatus ili morpha acuminatus) i morpha sa izduženim tijelom (morpha hungaricus).

Bijeli amur

Ctenepharyngodon idella (Val. 1844)

Bijeli amur je aklimatiziran u vodama naše zemlje i danas je rasprostranjen u mnogim toplovodnim ribnjacima u tekućim i stajaćim vodama. Porijelko mu je sa Dalekog Istoka i danas je prenijet u mnoge zemlje svijeta.

Meso mu je ukusno. Hrani se vodenim biljkama. Ima u našoj zemlji privredni značaj, sa perspektivom da se taj značaj u budućnosti sve više povećava. Reprodukcija se obezbjeđuje skoro isključivo umjetnim mrijestom.

Sivi glavaš

Aristchthys nobilis (Rich, 1844)

Ova vrsta ribe je iz centralne i južne Kine prenijeta u mnoge zemlj, pa je tako u nedavnoj prošlosti naseljena i u vodama naše zemlje, većinom u šaranskim ribnjacima.

Razlikuje se od bijelog glavaša po tome što na trbuhu nema grebena, što mu je glva veća, a boja tijela mu je tamnija. Bokovi tijela mladih jedinki su zlataste boje, a kod odraslih se često nalaze tamne mrlje. Branhiospine nisu međusobno srasle. Sivi glavaš raste brže od običnog.

Bijeli glavaš

Hypophthalamichthys molitrix (Val. 1844)

Tijelo bijelog glvaša je visoko, a glava široka. Oči su smještene tako nisko, da se nalaze ispod uzdužne kralježnice tijela. Po srednjoj liniji trbuha postoji greben, koji se pruža od grla do analnog otvora. Prsne peraje dopiru do trbušnih. Leđa su sivo-zelena, a bokovi tijela srebrnasti. Branhiospine su međusobno srasle i grade neku vrstu mreže. Crijevo odraslih jedinki je jako dugo i može biti 15 puta duže od tijela.
Bijeli glavaš može narasti do 1m dužine i doseći više od 10kg.

Som

Silurus glanis (L. 1758)

Tijelo soma nije prekriveno ljuskama. Glava mu je velika, a oči u odnosu na glavu male. Som spada među najkrupnije ribe naših slatkovodnih voda. Može narasti do 5 metara u dužinu i doseći 306 kg, ali se tako veliki primjerci danas ne susreću.

U četvrtoj godini života dosegne do pola metra dužine i oko 2 kilograma težine. Često se love somovi dugi oko 1 metar i teški oko 10 kilograma. Izraziti su grabežljivci, hrane se drugim vrstama riba, rakovima, žabama ponekad napadaju čak ptice i sisavce u vodi. Aktivan je noću…

Smuđ

Stizostedion lucioperca (L. 1758)

Ima dvoje leđnih peraja, koja se dodiruju, ili pak između njih postoji mali međuprostor. Ljuske su sitne. Na bokovima tijela smuđa postoji 8 do 12 sivocrnih poprečnih pruga. Na leđnoj i repnoj peraji se nalaze tamne pjege, ostale peraje su bez pjega i imaju blijedožutu boju.

Smuđ živi u čistim vodama i osjetljiv je na deficit kisika. Ako se zagade vode, smuđevi stradaju među prvima. Plodnost je do 1,000,000 jaja (do 200,000 na kilogram ženke).

Štuka

Esox lucius (L. 1758)

Tijelo je izduženo i pokriveno sitnim ljuskama. Usta su velika, sa zubima iglastog oblika. Leđno i podrepna peraja je pomaknuta nazad. Boja tijela je sivozelena, leđa su tamna a bokovi svijetli, sa krupnim pjegama, koji mogu formirati poprečne pruge.

Neparne peraje su žutosive, sa pjegama poredanim u redove. Štuka može narasti do 1,5 metar i 35 kilograma, ali je obično znatno manja. Živi u mirnijim tekućicama i u jezerima.

Patuljasti somić

Amiurus nebulosus (Le Suer, 1820)

Naraste obično do 33 cm, rijetko više, maksimalno do 45 cim i 2 kg. Mrijesti se u plitkoj vodi, pri temperaturi od 18 do 20 °C, u svibnju i u srpnju. Plodnost je od 500 do 5 000 jaja.
Jaja imaju u promjeru oko 3 mm. Odlažu se u gnijezdo, koje izgrađuju i mužjak i ženka, i koje ima izgled jamice pod korijenjem biljaka ili na drugom skrovitom mjestu. I mužjak i ženka čuvaju jaja i mlade. Embrio se u jajnim opnama razvija 4 do 8 dana.

Linjak

Tinca tinca (L. 1758)

Ljuske su vrlo sitne. Tijelo je umjereno visoko.
Na krajevima usta postoji par malih brčića.
Repna peraja je slabo usječena. Obodi svih drugih peraja su zaobljeni.
Već od druge godine, mužjaci se razlikuju od ženki, jer im je drugi negranati zrak u trbušnim perajama zadebljan. Obično narastu do 30 cm i 250 g, u dobi od 3 do 4 godine. Rijetko narastu duži od 50 cm i 2 kg. Postoje zapisi iz jugoistočne Europe, o ulovima linjaka do 70 cm i do 8 kg. Postaju spolno zreli sa tri ili četiri godine. Mrijeste se obično u svibnju.

Srebrni karas

Carassius auratus gibelio (Bloch, 1783)

Živi uglavnom u stajaćim vodama i dobro podnosi nepovoljne životne uvjete, u prvom redu deficit kisika. Spolno zrela postaje sa 2 ili 4 godine. Plodnost je 160 000 do 380 000 jaja. U populacijama iz naših voda su zastupljene samo ženke. One se mrijeste sa mužjacima drugih vrsta riba. Spermatozoid ulazi u jje, ali do oplodnje ne dolazi. U potomstvu su samo ženke. Na istoku postoje populacije sa jedinkama oba spola. Babuška se brzo širi u vodama.

Europska jegulja

(Anguilla anguilla L. 1758)

Jegulja ima izduženo zmijoliko tijelo sa vrlo sitnim ljuskama. Iza izdužene glave nalaze se prsne peraje te jedna cjelovita peraja nastala spajanjem leđne i podrepne peraje s repnom perajom. Tijelo je obavijeno debelom naslagom sluzi, te ova riba može po vlažnoj travi prepuzati iz jedne vode u drugu. Jegulja može narasti do 5 kg i 1,5 m. Pretežno je aktivna noću, a hrani se različitim vodenim beskralješnjacima, ličinkama riba i žaba. Živi uz dno, u različitim pukotinama ili ispod kamenja.
Jegulja je katadromna selica, koja iz slatkih voda putuje na mrijest u more. Sve spolno zrele jedinke putuju iz europskih slatkovodnih vodotoka na mrijest u Sargaško more. Nakon mriješćenja odrasle jedinke ugibaju. Ličinke europske jegulje nosi Golfska struja od mjesta mriješćenja u Sargaškom moru kroz cijeli Atlantski ocean do obala Europe. Mlade jegulje aktivno ulaze u rijeku gdje ostaju sve dok ne postanu spolno zrele.